Vijenac u društvu New York Timesa

Prvi prikaz neke inozemne izložbe objavila sam u Telegramu davne 1969. godine. Nemam točan podatak o početku suradnje s Vijencem, ali činjenica je da traje dugi niz godina. Moja akreditacija kod London Based Foreign Correspondents – Arts International Media omogućila mi je pristup konferencijama za medije, prioritetne informacije i posjete izložbama prije otvaranja. Na popisu uzvanika, među dopisnicima New York Timesa, Corriere della Sera, Neue Züricher Zeitung i izvjestiteljima iz daleke Australije, Indije, Meksika, Kine ili Rusije, uvijek me radovalo kada je uz moje ime pisalo: Vijenac, Croatia. Na kraju svakog poziva bila je molba organizatora da im dostavimo primjerak teksta. Tako se Vijenac našao ne samo u njihovoj arhivi nego i u dokumentaciji izložbi o kojima sam pisala. Tekstovi su uvijek lijepo opremljeni, bila sam ponosna kada su grafički urednici tijekom godina više puta odabrali ilustraciju uz moj tekst za naslovnicu.

Suptilna je bila najava pregleda londonskih izložbi u veljači 2003, kada je na naslovnici osvanula Tizianova Flora, a u prošlogodišnjem božićnom broju, koje li radosti, ne samo naslovnica nego i cijela zadnja stranica bile su u znaku Charlesa Dickensa. Kada god je to moguće, istražujem i nalazim poveznice s Hrvatskom. Uvijek imajući na umu da se obraćam specifičnom čitateljstvu, biram događanja o kojima oni vjerojatno ne bi saznali iz drugih izvora. Vijenac je u jubilarnom 500. broju na cijeloj stranici objavio moj tekst o festivalu Welcome Croatia, koji se od siječnja do lipnja 2013. održavao u Velikoj Britaniji. Tek nakon toga ostali su se mediji zainteresirali. Pratim tržište umjetnina kako bih pronašla djela hrvatskih majstora, rukopise ili knjige od povijesnog značenja za Hrvatsku. Dnevne će novine objaviti informacije koje se mogu naći na internetu, primjerice rezultate dražbe, ali ono što mi Vijenac pruža jest prostor za objavljivanje istraživačkog rada, analize i mišljenja stručnjaka s kojima sam uspostavila plodan dijalog. Na tiskanje znanstvenih radova dugo se čeka, čak godinama, časopisi za kulturu ne mogu brzo reagirati na aktualne događaje, a s druge strane danas su nam dostupne brze, brojne i prekobrojne informacije kojima nas obasipaju na društvenim mrežama i web-stranicama, ali gdje je sredina? Upravo u toj zlatnoj sredini vidim jedinstvenu i vodeću ulogu Vijenca u stalnu promicanju istinskih domaćih i svjetskih kulturnih, književnih i umjetničkih vrijednosti, jer za političke rasprave ima dovoljno drugih platformi.